Naša studijska posjeta „Od rata do mira“ započela je u Fojnici, čiji nas je samostan dočekao u tišini i toplini, odavno navikao na korake hodočasnika, učenika i slučajnih putnika. Svaka riječ fojničkog fratra svjedočila je o vjekovnom zajedništvu na tlu naše domovine, o čemu govore i brojne samostanske knjige i zapisi, što preživješe vijekove. I dok smo slušali dojmljivo predavanje uvaženog fratra, činilo se da Fojnica nije samo oznaka na mapi, nego početak jednog drugačijeg pogleda na prošlost države u kojoj živimo.
Put prema Ahmićima nagovještavao je težinu mjesta koje nas čeka. Selo je izgledalo mirno, gotovo skromno, sa kućama koje se ne razlikuju od bilo kojih drugih. Nažalost, velike tragedije često se dese tamo gdje ljudi vjeruju da žive u miru. Tu smo slušali o ljudima koji su živjeli tu, o komšijama, o porodicama, o djeci. O jednom jutru koje je promijenilo sve. Svi smo stajali mirno, bez riječi. Iako smo znali za tragediju u Ahmićima, zapravo smo shvatili da poznavanje i doživljaj nisu isto.
A kada smo nastavili put, činilo se kao da niko više nije isti kao prije posjete. Postoje mjesta koja se ne zaboravljaju.
Put nas je dalje vodio Bosnom, vijugavim cestama koje prolaze pored šume, pored vode, pa sve do šarmantnoga, kraljevskoga Jajca. Kada smo stigli u Jajce osjetili smo ponos mjesta koje jako dobro zna svoju važnost. Tvrđava se izdigla iznad grada, visoko, stražareći nad kućama, rijekama i slapovima. Na vrhu nas je dočekao zadivljujući pogled: grad je ležao duboko ispod nas, a hladne planinske vode vijugale su ispod tvrđave. Historija je ovdje vidljiva u svakom kamenu. Naučili smo da je tvrđava nekada bila kraljevska, da je Jajce mjesto gdje je pala Kraljevina, gdje su mnoge vojske prolazile, gdje se mijenjao red i poredak i gdje je svaki dah prošlosti ostavio trag. I nije ovo jedini kameni čuvar kojeg smo upoznali.
Ostrožac je drugačiji od mnogih utvrda. To je tvrđava čije kule izviru iz šume, dok se dvorištem širi otvorena galerija puna umjetnina nastalih u kiparskim kolonijama.
A kroz priče iz starog grada Velika Kladuša ponovo smo shvatili kako život uvijek nađe put da traje, a ovdje se bilježi od prastare avarske naušnice preko kamenih zidina i prkosnih epskih junaka do časnih heroja 505. viteške brigade.
Ako je Mustafa Hrnjica narodni junak iz krajiške epike, Izet Nanić je stvarni heroj krajiške historije. Jedan pripada legendi, drugi stvarnosti, ali ni jedan ni drugi ne pristaju na predaju i svoj kraj brane iz uvjerenja, srca i časti.
Na ovom putovanju, kao dan i noć, smjenjivala su se živa mjesta i ona koja šute i govore tišinom. Takav je Kozarac. Na prvi pogled to je tiho mjesto, ali iz te tišine ječi priča koju moramo nositi u pamćenju kao zavjet i opomenu. Ovdje smo naučili da su brojevi životi, da su imena ljudi, i da se mir čuva upravo zbog mjesta kao što je ovo. Pohodeći za ljepotom, kulturom i boli, uočili smo kako se često u Bosni nadmeću historijsko i prirodno blago. U gradu smaragdne Une i Kapetanove kule, gdje rijeka teče tiho, a kamen pamti dugo, nadigravaju se bujna priroda i burna historija. A najljepši spoj čovjeka i vode ovjekovječen je u Japodskim otocima, malom raju na Uni, u kojem priroda pokazuje svoje nemjerljive čari nudeći dojam nekog drugog svijeta.
Kako su nas ispunjavali šarm prirode i raskoš historije, tako nas je potresao svaki prostor na kojem se gušila sloboda, činili zločini i stradali nevini. Garavice, mjesto na kojem je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno na hiljade civila, mjesto bez nadgrobnih spomenika, bez imena, bez oproštoja, samo nijemi svjedok okrutnog zločina fašističke horde.
Pred kraj pohoda stigli smo na Vlašić, planinu koja svojom divljom prirodom i svježim zrakom liječi umorne putnike. Zadnjeg dana u vezirskom Travniku posjetili smo slavnu tvrđavu koja sa visine čuva svoj grad i sa čijih zidina se pruža pogled na ulice, minarete i krovove. Još uvijek zrači ponosom vezirskog grada, mjesta moći i kulture. Nekoliko koraka dalje, kuća Ive Andrića podsjetila nas je kako Bosna i umjetnike rađa. Mala, skromna bosanska kuća dala je velikog nobelovca koji je znao slušati život oko sebe.
Ovom studijskom posjetom učenici su upoznali historijsko naslijeđe svoje zemlje, i to kroz korake, tišinu, priče i prostore u kojima je historija nastajala. Vidjeli su kako se prirodne ljepote i teške stranice prošlosti dodiruju u jednoj maloj zemlji. Upoznali su ljepotu, ali i bol. Ovom studijskom posjetom dobili su i znanje, ali i osjećanja. A osjećanja traju, nezaboravljaju se.
Tekst pripremila: Fatima Omerović-Hodžić, prof.
JU Srednja ugostiteljsko-turistička škola Sarajevo
***
Zahvaljujemo profesorici Fatimi Omerović-Hodžić na izuzetnom osvrtu koji je na lijep i dojmljiv način približio duh i značaj studijske posjete „Od rata do mira I“.
Posebno zahvaljujemo direktorici škole, Bahri Pašić, na podršci i ustupljenom tekstu, kako bismo ovo dragocjeno iskustvo mogli podijeliti sa širom javnošću.
