Kako školu učiniti prostorom u kojem svako dijete aktivno učestvuje, osjeća pripadnost i razvija svoje potencijale? O ovom važnom pitanju razgovarali smo drugog dana studijske posjete Zagrebu, tokom edukacije posvećene inkluzivnom obrazovanju i radu s darovitim učenicima.
Kroz interaktivne aktivnosti i kviz „Mit ili istina?“ preispitivali smo vlastite stavove i osvijestili da inkluzija podrazumijeva mnogo više od fizičkog prisustva učenika u redovnom odjeljenju. Ona podrazumijeva stvaranje sigurnog i podsticajnog okruženja u kojem se svako dijete osjeća prihvaćeno, uvaženo i uključeno. Posebna pažnja posvećena je jeziku kojim se obraćamo djeci i njegovom utjecaju na razvoj samopouzdanja, osjećaja sigurnosti i međusobnog povjerenja.
Značajan dio edukacije činile su praktične radionice, motivacijske aktivnosti i interaktivne vježbe primjenjive u svakodnevnom radu s učenicima. Kroz saradničke zadatke i kreativne aktivnosti istraživali smo načine podsticanja aktivnog učešća, međusobnog uvažavanja i osjećaja pripadnosti. Razmjenjivali smo i ideje o pružanju podrške darovitim učenicima kroz projektno učenje, istraživački rad i kreativno stvaralaštvo.
Edukaciju smo zaokružili aktivnošću „Moja inkluzivna učionica“, tokom koje smo promišljali o konkretnim koracima u stvaranju učionice u kojoj svako dijete ima priliku da učestvuje, napreduje i razvija svoje potencijale.
Jer inkluzija počinje riječima koje biramo, odnosima koje gradimo i malim, ali značajnim koracima kojima svakom djetetu pokazujemo da je prihvaćeno, uvaženo i da pripada.
