Ni učionica nije bila pošteđena ratnog zločina.
Devetog novembra 1993. godine, u 10:50 sati, u improviziranoj učionici Osnovne škole „Prvi maj“, na Trgu ZAVNOBiH-a na Alipašinom Polju, čas bosanskog jezika pretvorio se u jednu od najtužnijih stranica ratne historije Sarajeva. Učenici su toga dana bili na kraju prve smjene, na času bosanskog jezika. Obrađivali su pjesmu Zlatna kantica. Umjesto zvuka zvona, granata ispaljena iz pravca Nedžarića, s položaja pod kontrolom Sarajevsko-romanijskog korpusa, prekinula je školski čas i četiri života. Granata je eksplodirala ispred prostora u kojem se odvijala nastava. Iako je bila zaštićena betonskim pločama, geleri su prošli kroz otvore između ploča, prodrli u učionicu i zauvijek prekinuli živote učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika Adisa Mujale i Vedada Mujkanovića. Istom granatom ubijen je i sedmogodišnji Feđa Salkić, učenik prvog razreda, koji se nalazio ispred učionice čekajući početak nastave. Još 21 civil je ranjen. U trenutku pogibije učiteljica Fatima imala je kredu u ruci.
Trideset i tri godine poslije, njihova imena i dalje odzvanjaju kao bolno svjedočanstvo o vremenu u kojem ni dječije učionice, školske klupe i bezazleni dječiji snovi nisu bili pošteđeni ratnog nasilja. Učiteljica Fatima ostala je uz svoje učenike do posljednjeg časa, a Adis, Vedad i Feđa zauvijek su ostali dječaci čije je odrastanje prekinuto prije nego što su stigli upoznati sve radosti života.
U znak sjećanja na nevino stradale, JU Osnovna škola „Fatima Gunić“ i ove godine obilježava Dan sjećanja, čuvajući uspomenu na učiteljicu i trojicu učenika čija imena nose trajnu obavezu pamćenja. Kroz prigodan muzičko-scenski performans, recital i horske izvedbe, učenici su poslali snažnu poruku da sjećanje nije samo pogled u prošlost već i odgovornost prema budućnosti. Mlade generacije odale su počast onima kojima je oduzeto pravo na život, učenje i odrastanje.
Obilježavanju godišnjice prisustvovale su porodice ubijenih, predstavnici Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općine Novi Grad Sarajevo i Općinskog vijeća Novi Grad, predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995, Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, kao i predstavnici mjesne zajednice, obrazovnih institucija, učenici i nastavnici sarajevskih škola te brojni građani. Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti, prisutni su još jednom iskazali poštovanje nevino stradalima i solidarnost s porodicama koje već 33 godine nose bol zbog nenadoknadivog gubitka.
Za roditelje i porodice ubijene djece sjećanje nije dio godišnjeg protokola – ono je svakodnevni život, praznina koja ne prolazi i ljubav koja ne prestaje. Za sve nas ono je opomena i obaveza da istina o ubijanju građana opkoljenog Sarajeva ostane sačuvana od zaborava.
Jer školska učionica treba biti mjesto znanja, sigurnosti i odrastanja, a ne mjesto stradanja. Zato danas, izgovarajući imena Fatime Gunić, Adisa Mujale, Vedada Mujkanovića i Feđe Salkića, potvrđujemo da njihovi životi nisu zaboravljeni. Njihova imena ostaju trajno upisana u kolektivno pamćenje Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a naša je dužnost da ih prenosimo generacijama koje dolaze.
Da se pamti. Da se zna. Da se nikada ne zaboravi.