Šesta po redu manifestacija Dani maternjeg jezika otvorena je u utorak 21. februara svečanošću u prostoru „Kuće znanja“ u Drugoj gimnaziji Sarajevo. Ova tradicionalna manifestacija način je kako učenici i profesori Druge gimnazije obilježavaju Međunarodni dan maternjeg jezika. Moto ovogodišnje manifestacije jeste „Stvaralaštvo u jeziku“.

Program ovogodišnje manifestacije, koji je trajao tri dana, činili su literarni radovi, prezentacije, promocije filmova i videa, radionice i prigodna predavanja o temama u vezi s maternjim jezikom i jezičkom kulturom uopće. Prvog dana dio programa bio je posvećen knjizi „Put svile“, autora Ediba Kadića i Hamze Ridžala. O knjizi je govorio autor Edib Kadić, koji je istakao da je ovo prva putopisna knjiga o Putu svile na bosanskom jeziku. Nakon izlaganja autora, uslijedio je razgovor s učenicima o ovoj knjizi, kao i o poetici putopisa kao graničnog književnog žanra. Drugog dana manifestacije „Dani maternjeg jezika“ publika je imala priliku vidjeti izuzetno zanimljiv program. Dan je počeo predavanjem i diskusijom, nastavljen radionicom, a završen prikazivanjem filma učenika Druge gimnazije. U prepunoj „Kući znanja“ prikazan je film „Jedan jezik, jedan čovjek“ učenice Mone Tafi iz II-5 IB razreda. Ovaj film nastao je kao Monin „personal project“, a priča o jeziku ispričana je iz više perspektiva različitih ljudi, jednim preciznim i zrelim umjetničkim izrazom. Publika je odlično prihvatila film, o čemu svjedoči i vrlo dinamičan i živ razgovor koji je vođen nakon projekcije.

Treći dan manifestacije Dani maternjeg jezika bio je posvećen dvjema pedesetogodišnjicama: Mostarskog savjetovanja o književnom jeziku i objavljivanja prvog izdanja knjige Smaila Balića „Kultura Bošnjaka“. O prvoj temi govorio je dr. Jasmin Hodžić s Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, koji je istakao da je navedeno savjetovanje bilo rezultat prije toga održanog Simpozija o jezičkoj toleranciji, kao i to da je predstavljalo iskorak u vođenju dotadašnje jezičke politike u smislu promocije bosanskohercegovačkog standardnojezičkog izraza kao posebnosti unutar tadašnjeg srpskohrvatskog jezika.