Učenici JU OŠ “Meša Selimović” i JU Srednja elektrotehnička škola, posjetili su danas mjesto masovnog stradanja građana Sarajeva na mjestu Ali-pašino Polje, gdje su na prigodan način obilježili 30. godišnjicu od ubistva šest građana Sarajeva.

Dana 22. 1. 1994. godine u 13:40 sati iz pravca dijela naselja Nedžarići, koji je bio pod kontrolom Sarajevsko-romanijskog korpusa, ispaljene su tri granate koje su eksplodirale na zgradu i ispred zgrade u Ulici Klare Cetkin 4 (Bosanska ulica 4), u naselju Ali-pašino Polje. Prva granata pala je na krov zgrade, nakon čega su djeca koja su se u tom trenutku sankala ili igrala u snijegu počela bježati prema ulazima. Potom su, nakon nekoliko sekundi, eksplodirale još dvije granate, usljed čijeg je rasprskavajućeg djelovanja ubijeno šestero djece i ranjeno šestero civila. Među žrtvama ovog masakra bile su sestre iz porodice Brković. Najmlađa žrtva bila je četverogodišnja djevojčica Jasmina, dok je najstarija žrtva ovog masakra bio trinaestogodišnji dječak Nermin.

Ovaj tragični događaj, kao i mnogi drugi slični slučajevi koji su se odvijali na oko 230 lokacija masovnih stradanja građana Sarajeva od 1992. do 1995. godine, podsjećaju nas na teške trenutke koje je grad i njegovi stanovnici pretrpjeli tokom opsade.

S tim u vezi, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo u saradnji s Intitutom, ove godine je uključilo pregled Obilježavanja godišnjica masovnih stradanja građana Sarajeva 1992. – 1995. godine u školski kalendar.

Ova inicijativa ima za cilj njegovanje kulture sjećanja i pamćenja, kako bismo osigurali da se teške lekcije iz prošlosti ne zaborave. Dvadeset odabranih lokacija masovnih stradanja građana Sarajeva dio su službenog protokola Kantona Sarajevo za ovu godinu, podsjećajući nas na civilne žrtve opkoljenog Sarajeva.

Svi učenici koji nisu izašli na mjesto obilježavanja masovnog stradanja, imat će priliku po povratku u svoje škole na osnovu edukativnih materijala poslušati historijski čas o stradanjima građana Sarajeva tokom opsade.

Istina o gradu pod opsadom mora se prenositi na buduće generacije kako bismo osigurali da se takvo zlo nikada više ne ponovi. Pamćenje ovih događaja ključno je za očuvanje mira i razumijevanja među ljudima te nas podsjeća na važnost solidarnosti i suosjećanja među zajednicama.